Centralno grijanje je vrsta grijanja u zgradama gdje se toplina proizvodi na jednom središnjem mjestu, i ta toplina se raznosi koristeći vodu ili zrak kroz cijevnu mrežu do ispušnih izlaza (zrak), ili preko radijatora (voda).
Sustavi daljinskog grijanja ili toplinarski sustavi predstavljaju način opskrbe potrošača toplinskom energijom za grijanje pomoću vode kao prijenosnika energije koji se na potrebnu temperaturu zagrijava na jednom mjestu za više zgrada ili cijelo naselje te preko distributivne mreže prenosi do objekta potrošača.
Sustavi daljinskog grijanja mogu se podijeliti na dva osnovna načina:
- prema energetskom stanju prijenosnika energije
- prema vrsti izvora topline u kojem se proizvodi toplinska energija.
Prema energetskom stanju prijenosnika energije sustavi daljinskog grijanja mogu biti:- vrelovodni, s temperaturom vode < 120 °C
- vrelovodni, s temperaturom vode > 120 °C
- parovodni.
Prema vrsti izvora topline sustavi daljinskog grijanja mogu biti:
- sa zajedničkom proizvodnjom toplinske i električne energije uobičajeno u termoelektranama-toplanama u kojima se u spojnom (kogeneracijskom) procesu proizvode električna i toplinska energija (takvi su sustavi najveći i uobičajeno se nalaze u većim gradovima)
- s blokovskim kotlovnicama za proizvodnju isključivo toplinske energije koje su uobičajeno smještene u većim ili manjim naseljima te proizvode toplinsku energiju za manji broj zgrada uz koje se nalaze ili veće infrastrukturne objekte (npr. bolnice, škole, učilišta, vojna postrojenja i sl)
- sustavi industrijskog grijanja, pri čemu se otpadna toplina nastala korištenjem toplinske energije u proizvodno-tehnološkim procesima distribuira i koristi za grijanje stambenih objekata u blizini tvornice.
